-„Doživjeti stotu”, pjevalo je „Bijelo dugme”, a ispunila Smiljana Bogojević iz aleksinačkog sela Bobovišta. Danas je, u krugu porodice, proslavila jedan vijek od rođenja. Ključ dugovječnosti su, kako kaže, sloga i ljubav.
Stotu svjećicu na rođendanskoj torti, baka Smilja je ugasila sa ćerkama, unucima, praunucima, čukununucima i drugim rođacima i za svoj stoti rođendan svima poželjela ono najvrjednije što je ona imala – slogu.
– Sloga i uvijek lijepo sa mužem. On je radio, pa kad dođe kući mila ja njemu, mio on meni – priča Smiljana Bogojević.
Rođena je 1916. godine u Podgorcu kod Ražnja, u vrijeme Prvog svjetskog rata. Rano je ostala bez majke, ali kaže lijepo je živjela sa ocem i maćehom, a zatim i sa suprugom Stankom sa kojim je provela više od šest decenija. Danas o njoj brinu ćerke i unuci.
– Moja majka je živjela skromnim životom, a skromna je i sada – priča Radmila Rakić, Smiljina ćerka.
Unuka Dara kaže da je baka dobra, vedra, da voli da sluša muziku i da nije zahtjevna.
Na proslavi stotog rođendana omiljene rođake najviše je insistirao baka Smiljin bratanac Dragan Milivojević: „Rijetke su prilike da se okupi šira rodbina dobrim povodom“.
Osim slabog vida, u novi životni vijek Smiljana Bogojević zakoračila je dobrog zdravlja. A ne žali se ni na skroman život proveden u radu u kući i poljoprivredi: „Ne mogu da kažem da mi je život bio težak. Imala sam lijep život. I dan-danas lijepo živim“.
Lijep život za nju je sloga i ljubav u porodici, što je, kaže, i ključ njene dugovječnosti. Sada, zadovoljstvo joj pričinjavaju male stvari poput šoljice kafe sa prijateljicama, koje su mlađe od nje od 30 do 40 godina.
RTS
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
